петак, 26. октобар 2012.

Ljiljana Tadić: Sartrova košulja

Ona u koju se pretvaram cinkova je mast flegmatičnosti
Postajem zapravo Madagaskar u kojoj koza brsti list
Bez pokajanja
Činovi u kojima bludno pratim radnje
Glavnog lika

Stand by novoga jutra
Osiromašena pastrmka i lov na njen ukus
Jasno ne pripadam ovom glinenom posuđu
U kojoj je prepečeno tijesto
Malograđanskog svemira

E pa dobro
Krojim si rublje za širenje nogu
Svilu za mazni dodir ukraden tuđem obećanju
Pred oltarom
I
Hladim interes za vikend brata i njih

Sutra sam feudalizam koji se dimi
Jedna od klasa ustaje u sate najljepšeg sna

Trudim se opraštati od poznatoga
Sva sam bliža suprotnom
Taman toliko daleka
Da barem takva budem
Nekome potrebna

Нема коментара:

Постави коментар


Časopis za umetnost i društvena pitanja