субота, 23. март 2013.

Predrag Milojević: Potera

bez daha
trčao je zaleđenom ledinom
nije se osvrtao
a i za kim bi
jasno je čuo jutros u ciganmali
kad ga je otac prodao stricu
za tomos
tako je i majku
da se kurva u austriji
i sestre je udavao za pare
budu s mužem godinu
dve
pa se vrate
zato je podmitio šarplaninca
dole kod klozeta
koskom koju je ukrao
kad niko nije gledao
i sad dok briše ledinom
vidi kako jedna zvezda pada
to se možda deda sabahudin usrećio
bio je dugo ni ovamo ni tamo
njemu je sad dobro
a mraz je živima
jer kad imaš
petnaest godina
crnu kožu
teksas jaknu
cipele bez čarapa
i švajcarski nož u džepu
koji si pronašao na đubrištu
a bežiš od rođenog oca
to je hladnoća
kume

za strikana radi dvanaestoro dece
drže deponiju
gradske ulice
neke šalje čak u mitrovicu
da ih nauči po šiptarski
a onda karadag
pa dalje kud koji
ko ne sluša
kaišem po dupetu
ko pobegne veže ga
 za banderu na deponiji
kume
pacovi ko zečevi
pojedu ti muda za minut

i sad svi oni kreću u poteru
čuje kako prevrću kuće
koje srbi zovu karton siti
dok ih bunovne mandovke
proklinju do sedmog kolena
što im unose mraz u udžerice
pored raspalih ugašenih peći
arlauču ciganski psi
uvek vezani
zli
ali on odmiče
izlazi iz ciganmale
skreće ka reci u ribarska naselja
sapliće se o sidra i mreže
o nekakve uzengije
a kad tresne vidi pauka
kako mota svoj plen okružen govnima
i ponešto mu je jasnije
sva su vrata ovde tuđa
i on kreće ka mostu
zna da je tu zaseda
zato ide ka sredini
na sajle
a onda će preko dunavskih santi
beži i od klošara
ne vredi njihova vatra pišljiva boba
kad si lud od samoće
lud si od samog sebe

hvata se za ledeni čelik
pao onoliki titanik
da ne padne on
kalafon iz batajnice
vidi kenedija strikanovu uzdanicu
hoće da se ženi
klasom iz grada
neće ove krezave i ćopave
kalašture ciganmalske
kaže brate
zar da te izgubim u ovom mraku
ščepa ga za rame
i izvuče na most
uze ventil
poče da ga nabada iza ušiju
prsnu krv
podliše se modrice
a onda ga povede ka braći
koja su ga nasmejana čekala
na početku mosta
kad je pogledao ka gradu
svetlo se ugasilo
još jedan ciganin
ispunio je svoju sudbinu

2 коментара:

  1. Ne,nije interesantno. To je surovo. Sirova surovost jednog miljea ,koja se u prenesenom smislu može primijeniti na mnoge slojeve društva. "Sva su vrata ovde tuđa"..zar išta može biti gore. Kao...noć me stigla u tuđini nigde puta nigde staze...,ali još strašnije jer je sve znano i istovremeno ništa nije pouzdano. Robovanje. Kada čitam ovu cigansku ,recimo, poemu , ljubav i porodica postaju iracionalni pojam. Iluzija. Freska na tavanici. Kitnjaste riječi u knjizi. Strit lav, lav hantersi. Ništa i nigdje. Osim žala, nema ključa.

    ОдговориИзбриши
  2. Ne,nije interesantno. To je surovo. Sirova surovost jednog miljea ,koja se u prenesenom smislu može primijeniti na mnoge slojeve društva. "Sva su vrata ovde tuđa"..zar išta može biti gore. Kao...noć me stigla u tuđini nigde puta nigde staze...,ali još strašnije jer je sve znano i istovremeno ništa nije pouzdano. Robovanje. Kada čitam ovu cigansku ,recimo, poemu , ljubav i porodica postaju iracionalni pojam. Iluzija. Freska na tavanici. Kitnjaste riječi u knjizi. Strit lav, lav hantersi. Ništa i nigdje. Osim žala, nema ključa.

    ОдговориИзбриши


Časopis za umetnost i društvena pitanja