субота, 8. децембар 2012.

Viktorija Bene: dve minijature

Grad i snovi


Uđoše snovi u grad. Na ulazu su se prepirali koji san će koju ulogu igrati. Jedan san reče - ja sam dovoljno moćan, mogu da glumim čitav grad. Drugi san skromno dodade - biću samo čovek koji šeta gradom, možda umetnik. Predugo je prepirka snova trajala, pa počeše traljavo da se uživljavaju u nove uloge. Jedan san je glumio zgradu, drugi trg, treći pločnik, četvrti prolaznicu, peti noćnu svetiljku...
Samo onaj san koji je preuzeo obličje umetnika bio je iznenađen što ga duša umetnika pronađe i reče mu - konačno sam našla svoj san. Ostali snovi su glumili sve i svašta, ali im se ničija duša nije obratila.



Pustinja

On posmatra pustinju ispred sebe.I vidi kako se umesto pustinje apsurd rasipa u milione zrnaca peska. Ta uskovitlana peščana mašta svoje utočište potraži u pukotinama njegovog pogleda na svet.
Uskoro je taj silni pesak u njegovim mislima formirao peščani sat, ali umesto peska curili su snovi, a sam peščani sat je imao neki ljudski oblik. Ali ipak je to bio pravi peščani sat.
Za to vreme pustinja u koju je gledao posta ljubomorna, na tu njegovu svest o proticanju vremena, potpomognutu peščanim satom. Pustinja podiže tad silnu oluju, i u naletu svog vetra i besa razbi njegov misaoni peščani sat.




Viktorija Bene je rođena 1984 u Beogradu.Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.Posle diplomiranja završila je na odseku filozofije master studije etike.
Objavljuje radove iz oblasti Estetike i Etike.  Kratke priče su joj objavljivane u periodici i raznim zbornicima.
 


Нема коментара:

Постави коментар


Časopis za umetnost i društvena pitanja