петак, 26. октобар 2012.

Branka Vojinović-Jegdić: Štakor probisvjet

Znao  si  me!
Ne  znaš  me!
Ja  sam  došao  iz  daleka,
Donijele  su  me  stare  lađe
One   sa  trgovcima  svilom
Od  preko  dalekih  mora,
Obišao  sam  svijet
Nakupio  se  starih  knjiga  i  tapija,
Sa  lažnim  mapama
Tragao  za  zakopanim  blagom,
Noć  mi  je  saveznik
Naoštrim  sluh
I  vrebam.
Sjutra  je  kao  daleko  putovanje
Ne  znam  hoću  li  stići?
Bio  sam  najveći  od  braće,
Ljutili  su  se  na  moju  snagu
Ljubomorno  govorili  o  ljepoti
Ja  sam  ih  volio
Sve  sam  im  oprostio,
Juće  sam  bio  smeđ
Danas  crnilom   sijam
Po  potrebi  mijenjam  boju
Navike  i  plijen,
U  lučkoj  krčmi
Sa  mirisom  piva  i  ribe
Zametnem  lako  kavgu
Bodež  bljesne  u  ruci,
Krv  pomiješana  sa  vodom
Sliva  se  čizmama.

Izbirljiv  sam,
Kušam  samo  mlade
( kasnije  ne  biram )
Znam  želje  njihovih  srca
Ključeve  krijem  u  džepu,
Nosim  sa  sobom.
Obilazim  grad  dok spava
Pijancu  poklonim  noge,
Prosjaku  darujem vatru,
Svima  znam  očekivanja
I  tajne  duboko  zakopane,
Ohrabrim  da  zagrebu
Vrata  laži
Naučim  koracima  istine,
Sa  poljubcem  zore
Uskačem  u  prvi  brod
Koji  se  zaljulja,
Grlim   radosno  pučinu.

Нема коментара:

Постави коментар


Časopis za umetnost i društvena pitanja