O SOVJETSKOJ UNDERGROUND PROPAGANDI
Drhte crvene zvijezde
na nebu noćas.
Crvene, moje zvijezde,
samo moje, samo crvene.
Izgledaju kao zvjezdopis,
stihovi-poruke iz minulih vremena.
U grobnicama diljem Moskve i Pariza
kraste u obliku crvenih zvijezda u mesu pokojnih tjelesa
utisnute u one nepodobne
ugravirane na one nepoželjne
urezane na one grlate
istetovirane na one cenzurirane
poput reza između dvije moždane polutke
kao nož zabijene među meke ovojnice pune živaca;
grafička tehnika duboke štampe na kostima
kao lak plijen, poput ribe probodene ostima.
Drhte crvene oči
na mom licu.
Crvene, moje oči,
samo moje, samo crvene.
Moje sluzave bjeloočnice nabole su se na
oštre krakove zvijezda.
Oko hoće sve gledati,
(pa kad informacija kao živčani impuls doputuje do mozga)
oko hoće sve vidjeti, sve znati.
Zvjezdopis
u sjećanje moje urezan,
iz davnina meni došaptan,
bezbroj puta ponavljan i šaputan,
tek nakandno zapisan
pa u vječnost zapamćen.
Нема коментара:
Постави коментар