понедељак, 6. децембар 2010.

Gordana Rauški: Misionarska

Prepoznaješ li me?
Vežbala sam proformu
Zanimljiva je to disciplina
Od nje mi i forma okraćala
Pa mi neprijatno:
Što manje pokazujem više mi se
Vidi
Ne mogu ja to
Podlegla sam posle prvog saginjanja
Pa sam se latila provere pasentnijih mera
Iskradajući se iz prve bezmere
Ko čobanica iz opere
Trenutno sam iskušenica svih trajni
Koje su zamislive:
Biram kakav maxival za kosu
Da sve lokna loknu natkrecava
Pa tatoo kao morska pijavica povrh
Oka trajno uokvirenog fixnim vidokrugom
Pa trajne namirnice za predjela posle kojih
Ni ne možeš ono glavno
Pa trajni ugovori o plodouživanju
Sa plodom u futuru
A uživanjem u raskvantanom perfektu
Pa paranje srećnog džempera u drugi
Kao novi al trajniji
Pa pevanje Višnjičica rod rodila
Uz Bolero i Bitlse
Plus
Filozofski stoicizam kao look
Koji sam skužila kod velemajstora
Nijeminišta signala koji se odašilje
Po taktu ćutnje, ramenskog sleganja
I stalnog poricanja strasti
Bokte
Kad ti takva sevnem
Sva mrtvahladna upletena u trajanja
S namerom da heroično prenebregnemo
Topal krevet i gibančice
I prozborimo ko čovek s čovekom
O tome kako se od iluzija grade pesme
A od pročitanosti život
Da se ko ljudi istetoviramo obećanjima
Da je dobro ono što može da potraje
U pesmama
I životu
Pa da se prihvatimo posla i trajno sačuvamo
Dobre sebe od loših nas
Makar se zamrzli u nekom stihu
O poljubljenom dahu
Posle kojeg se i ne mora disati

Evo misionarim
Manje misleći na pozu
A više na veru
Zajedničku

1 коментар:


Časopis za umetnost i društvena pitanja