четвртак, 9. децембар 2010.

Dragana Ranđelović: Sekira

Baba je polako i nesigurno ustajala iz kreveta. Bio je mrkli mrak. Zbaci sa kreveta tkani prekrivač i pipajući, zategnu dva ćebeta, jedno preko drugog. Obuče odeću koja je stajala na stolici pored kreveta, pa preko svega ogrnu prsluk. Izbroji dva koraka do vrata i izađe napolje. Pipajući zid kolibe, baba dođe do šupe. Polako otvori škripava vrata i pruži ruku na zid desno od njih Sa zarđalog eksera skide sekiru, sagnu se, napipa jednu cepanku, stavi je na veliki panj i zamahnu sekirom. Sekund pre nego što će udariti, brzo skloni prste. Capppp! Sekira prepolovi cepanku. Ponovo podignu sekiru i brzo, kad zamahnu, skloni prste. Capppp! Dobi dva manja drveta i jedno veće. Sve to ponovi nekoliko puta i od velike cepanke dobi  nekoliko štapića. Uze ih, pa se ponovo sagnu i uze nekoliko celih cepanki u naručje. Izađe iz šupe i ponovo pipajući zid, vrati se u kolibu. Pređe tri koraka od vrata do stola, pipajući po stolu nađe kutiju šibica i uhvati je među prste. Okrenu se i za još dva koraka bila je kod šporeta. Pipnu ivicu kutije za drva, cepanke i nekoliko štapića ubaci u nju, a nekoliko štapića ubaci u šporet, dodade novinu, pa još jedno veće drvo. Među prstima napipa sumporni vrh šibice, okrenu ga ka bočnoj strani kutije i kresnu šibicu. Oseti u nozdrvama oštar miris sumpora i toplotu na vrhovima prstiju. Prinese tako zapaljenu šibicu šporetu. Pufffff! Oseti slatkast miris užarenog drveta i klimnu glavom zadovoljno, sve vreme gledajući prazno ispred sebe. Okrenu se i opet skoči do stola. Sa desne strane stola stajao je kredenac. Otvori vrata i izvadi veliku vanglu. Na donjoj polici stajalo je brašno. Izvadi ga i oba stavi na sto. Okrenu se opet prema kredencu i otvori fioku. Izvadi kvasac i so i njih stavi ih na sto. Pored lonca na šporetu stajao je bokal, uze ga i njime zahvati vode iz lonca i to stavi na sto. Sada napipa brašno, vodu iz bokala, kvasac, so, izmeša ih i poče da mesi hleb. Smešila se u vazduh ispred sebe, zaranjajući prste u glatku smesu i naginjući se nad njom u ujednačenom ritmu. Kad je zamesila testo, prstima proba njegovu mekoću i onda ga izlupa, oblikujući pogaču i dalje gledajući samo ispred sebe i blago se osmehujući. Ostavi hleb na ivicu stola, napipa krpu i pokri ga.
Polako se spusti na stolicu pored šporeta i ubaci drvce. Onda sklopi ruke na krilu, gledajući u mrak ispred sebe. Svanjavalo je. Poče se razaznavati obris sobe. Pored gvozdenog kreveta stajala je ikona i stolica. U drugom kraju kolibe bio je šporet, stari kredenac sa vratima koja su visila iz šarki, na sredini sto. Uzdahnula je. Vetar je zafijuče kroz daske kolibe, ona se strese, priteže prsluk oko sebe i ubaci još jedno drvce. Dohvati testo sa stola, prebaci ga u tepsiju i ubaci je u rernu. Zamirisa pečeno testo. Klimnu glavom.
Prenu je sirena automobila i vika. Izađe napolje, izbrojavši tri koraka od šporeta do vrata. Mogla je da čuje kako zemljanim putem prilaze neka vozila. Bila su to dva terenska automobila i kamiončić sa dugačkim drvima u prikolici. Kroz prozor jednog automobila čula se muzika i vika. Stadoše ispred kuće. Iz automobila iz kojeg se čula muzika počeše da izlaze ljudi, nekoliko njih otvori prtljažnike vozila, dok dvojica priđoše babi.
-                     Pomoz Bog, starino - uzviknu jedan. - Došao ti spasitelj u kuću!
-                     Bog ti pomogao, sine – pruži ruke ispred sebe. Spasitelj uhvati njenu desnu ruku obema rukama i protrese je.
-                     Nećeš se više mučiti, bako – prošaputa drugi, tresući njene obe ruke.
Ostali počeše da iznose stvari iz automobila. Iznesoše prvo alat, sekire, čekiće, testere, nekoliko kutija sa šrafovima i ekserima. Jedan iznese veliki televizor, dvojica nosiše kante sa bojom. Sve staviše u travu pored. Kamion istrese drva na zemljani put.
-                     Ovo je sve naša akcija da pomognemo tebi, bako. Naša organizacija postoji već nekoliko meseci, pomažemo starim ljudima iz našeg kraja. Već je nekoliko staraca dobilo bolje uslove za život, tako ćemo i tebi pomoći. Nećeš se valjda u tim godinama mučiti da ložiš vatru, pališ fenjer? Doveli smo ti struju, televizor, spremićemo ti drva…. Bar da starost provedeš kako treba!
-                     Hvala vam, deco, ali….- uznemireno zausti baba.
-                     Nema „ali“! Nisi navikla bako da se odmoriš!- reče prebacivši ruku babi preko ramena. - To je sve izgaralo i mučilo se – reče, kad baba poče da jeca, mladiću koji je stajao pored njega sa ručnom testerom. – Idi u šupu i skrati drva! Posle ćete sekirom.
U roku od nekoliko minuta poče užasna buka u babinom dvorištu. Jedna grupa farbala je kolibu, drugi su kratili drva. Dvojica mladića vezivali su žicu za banderu, nekoliko devojaka pralo je krpe i ćebad koje su žurno iznele iz kolibe. Baba je stajala po strani i plakala.
-                     Sine… - zajeca mladiću sa testerom, držeći ga obema rukama za ruku. – Nemojte ništa…
-                     Sedi, bako! - nasmeja se mladić. - Vidi je… plače od sreće…. – reče jednoj devojci koja je prala ona dva ćebeta. - Ko zna kad joj je poslednji put neko pomogao!
Baba sede na travu, tiho jecajući. Do večeri beše sve gotovo. Mladići skupljaše preostali alat, dok su devojke sedele pored babe i razgovarale međusobno, glasno se smejući. Baba je sedela između njih, više nije plakala. Prekrštenih ruku na krilu gledala je tupo ispred sebe. Začu se glasno „ahhhh“ iz kuće.
-                     Evo, bako, upalila se sijalica!
-                     Jel’ svetli? – odgovori baba hladno, gledajući ispred sebe.
-                     Svetli, bako. Ceo život si čekala, ali si dočekala i to čudo. Sad možeš da uživaš u svetlosti i da i po mraku ustaneš. Ofarbali smo ti kolibu, sredili drva, sve smo prepakovali u jedan kraj šupe, onako je bilo razbacano bez reda. Oprali smo ti stvari, pobacali svo smeće. Dosta se tu skupljalo otpada, bako, ali sad smo ostavili samo ono što ti je neophodno.
-                     Dobro, da se krene – reče drugi. Sutra već imamo nekog drugog na dnevnom redu. Nemoj nam zahvaljivati, bako, sve je to za vas od nas mladih!
Baka je gledala tupo ispred sebe. Kad se uverila da se više ni jedan zvuk automobila ne čuje, polako ustade. Uđe u kolibu. Od jakog mirisa farbe joj se zavrte u glavi. Pređe tri koraka od vrata, ali ne napipa sto. Poče da se vrti po sobi sa rukama ispred sebe. Nekako dođe do šporeta. Bio je hladan. Sanduk za drva sada je bio sa desne strane, pun velikih cepanki. Ni jedna nije mogla da stane u šporet. Krenula je u šupu, usput se spotače na praznu kantu od boje i prevrnu se preko nje na glavu. Polako ustade, namesti maramu i ponovo napipa zid. Uđe u šupu i poče da pipa po zidovima. Na desnom zidu stajao je ekser, ali ne beše sekira na njemu. Obiđe šupu u krug, držeći se za zid, dok u jednom ćošku ne naleti na uredno poslagana drva. Sva su bila veća od onih koje imala u kolibi. Vrati se u kuću. Kroz daske kolibe zafijuče vetar, ona se strese i prigrli prsluk. Pipajući po zidovima dođe do kreveta. Opipa dva ćebeta, opipa krevet, nađe debeo tkani prekrivač i prebaci preko ćebeta. Zavuče se u njega ne skidajući odeću. Prekrivači su bili vlažni. Baba uzdahnu, tupo gledajući ispred sebe.

Нема коментара:

Постави коментар


Časopis za umetnost i društvena pitanja