недеља, 21. фебруар 2010.

Azilant











Azilant sam.
U kazamatu tražim utočište,
jer...

Često zaboravljam imena.
I ne znam koji je dan.
Ni godina.

Vreme raspoznajem
po cvetnim mirisima
i žutim žvakama.

Pamtim nevažne sitnice.
Valentinovo. Nogu preko noge.
Čokoladne Ferrero kuglice.

Od života pravim tajnu...
Ne uživam u prevelikoj sreći.
Prebrajam usputne stepenice.

Bežim od ljudi
u tamnim kravatama
i belim autima.

Ljubitelj sam vina,
zato ga i ne pijem.
Uporno se od zubara krijem.

Ponekad sam uplašeno derište.
Izbegavam snove.
Svet mi liči na gubilište.

Kad sam sama,
misli mi se uzburkaju,
glasno vrište...

Mole za utočište.

1 коментар:


Časopis za umetnost i društvena pitanja