субота, 2. фебруар 2013.

Damjanović Dragiša: Lukačeva noć

Nosio se mnenjem da ne umije,
tjerao sebe čežnjom, da razumije.
Zalud mu težnje i snovi,
on umije samo što mu srce slovi.
Slovi ljubav, ruke, pa još ljubavi malo,
slovi let, usne, pa još ljubavi malo.

More ne može oprati suzama,
more tjeraju dušu da se kupa sa ružama.
Slovi mu slova puna ruža i mora.
More mora da umije da voli,
slam-ka mora da umije da boli,
Lukaču se slomi slam-ka slova i mora.
Zora mu briše tragove bora.



Podgorica, Crna Gora.

Нема коментара:

Постави коментар


Časopis za umetnost i društvena pitanja